Čudesna šuma

Jednog dana odlučila sam se malo prošetati oko grada. Pokraj puta kojim sam prolazila bio je neki maleni putić koji je vodio u šumu. Odlučila sam krenuti niz taj putić.

Kada sam došla u šumu putića više nije bilo, no na to nisam obratila pažnju. Sve dalje i dalje sam išla dok nisam došla do jednih velikih vrata. Mislila sam da su to ljudi bacili, no shvatila sam da na vratima piše „Čudesna šuma“. Shvativši da su to zapravo vrata za neki novi grad, koji se zove Čudesna šuma. Pokušala sam ući unutra, no vrata su bila zaključana. Pokucala sam tri puta i vrata su se otvorila. Unutra je bilo prekrasno, bilo je svega:  od malih i velikih kuća do lijepih malih, automobila. Bio je to nestvarno lijep grad u kojemu su živjele životinje. Ušla sam unutra i htjela upoznati malu, ali slatku vjevericu. Pokušala sam s njom pričati, no te su životinje imale drugačiji jezik, osim jedne lisice. Lisica se zvala Petra i bila je sramežljiva. Bila sam i ja jer nikada nisam pričala sa životinjama. Rekla sam joj da se ne boji i da mi ispriča priču kako je nastala ova čudesna šuma odnosnu grad.  Petra mi je rekla da su se životinje tu sklonile od zagađenja u šumi, ali je  njihov grad neudoban  za te sve životinje. Kada sam čula sve to, odlučila sam pomoći životinjama i rekla sam lisici da moram ići kući. Vratila sam se na svoj put kojim sam se šetala i ubrzo došla kući.

Napravila sam poster i krenula na Trg svetog Jurja da kažem ljudima kako životinje loše žive. Nitko me nije htio slušati i vjerovati mi, no jedna baka je došla kraj mene i rekla da mi vjeruje jer se ne bi usudila lagati pred puno ljudi. Bila je upravu i dogovorile smo se da ćemo se naći i krenuti zajedno čistiti prirodu. Baka je došla na vrijeme s velikom vrećom i rukavicama. Cijeli dan smo radile i saznala sam puno toga o baki, npr. zove se Slavica, ima šestero unučadi i voli čistu prirodu…

Što smo više baka i ja radile to su se ljudi više priključivali. Dugo smo radili i napokon završili. Kada smo odlazili iz šume čuli smo pjev ptica: „Šuma blista, šuma pjeva la-ku-ku-ku-ku-ku-ku!

 

Dora Jerbić, 5. b