6 prosinac
2021.
Novosti iz škole Naš doktor (povijesti)

Naš doktor (povijesti)

Intervju s učiteljem Sašom Senjanom

Učitelj povijesti i geografije Saša Senjan, obranivši doktorsku disertaciju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagreb, stekao je titulu doktora znanosti. Učitelj Saša time je postao jedini je doktor znanosti zaposlen u našoj školi.  Kao učitelj geografije i povijesti Saša Senjan radi u našoj školi već 12 godina.

 

Koju ste srednju školu završili?

Završio sam Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu.

 

Zašto ste se odlučili za studij povijesti i geografije?

Još od petog razreda osnovne škole ova dva predmeta posebno su me privlačila. U svim razredima osnovne škole redovito sam išao na natjecanja iz geografije. Velik utjecaj na mene imao je časopis Meridijani koji je počeo dolaziti u škole i koji sam redovito čitao. Kasnije sam počeo čitati i Drvo znanja te National Geographic. Tražio sam tekstove koji su bili vezani uz ova dva područja.  Svi tekstovi iz ovih časopisa, ali brojnih knjiga iz književnosti poticali su kod mene sve veću i veću znatiželju prema povijesnim i geografskim temama i pitanjima. Posebno želim istaknuti knjige Julesa Verna, Dvadeset tisuća milja pod morem i Put u središte Zemlje. Ove knjige u meni su još više poticale maštu za otkrivanjem povijesti i geografije.

 

Što volite više predavati povijest ili geografiju?

Na ovo mi je pitanje vrlo teško odgovoriti. Nisam još uvijek to razjasnio u svojim mislima, ali nema ni potrebe. Meni su povijest i geografija kao jednako privlačne. Jednako volim oba predmeta i u nastavi stalno ispreplicem sadržaje ovih predmeta i pokazujem učenicima koliko povijest ne može bez geografije i obratno.

 

Koliko dugo je trajao vaš doktorski studij?

Redovna predavanja na doktorskom studiju traju tri godine, ali cijeli proces studiranja sa svim obavezama nije moguće završiti u ovom roku. Meni je trebalo punih pet godina za polaganje svih ispita, pisanje svih radova, izvršavanje ostalih studijskih obaveza i konačno za izradu disertacije.

 

Kako izgleda doktorski studij?

 Studij traje tri godine i sastoji se od šest semestara. U svakom od šest semestara doktorandi slušaju obavezne i izborne kolegije koje sami biraju. Uz njih redovito se održavaju i doktorski seminari na kojima se raspravlja o povijesnim pitanjima i potiče studente na kritičko pisanje i davanje osvrta na razne povijesne tekstove i izvore. Obavezni i izborni kolegiji koncentrirani su u prva četiri semestra, a u petom i šestom semestru nastava se više usmjerava na individualnu nastavu s mentorom te na izradu sinopsisa i samog doktorskog rada. Kada se odslušaju svi obavezni i izborni kolegiji, dolazak na fakultet postaje sve rjeđi, a rad se prebacuje u arhive, knjižnice i kod kuće. Dakle, sve se usmjerava na intenzivno istraživanje i otkrivanje novih spoznaja. Uz polaganje ispita tijekom studija potrebno je prijaviti i održati dva predavanja na međunarodnim stručnim skupovima te izraditi dva izvorna znanstvena rada. Do kraja četvrtog semestra potrebno je prijaviti naslov teme doktorske disertacije. Taj dokument naziva se sinopsis i prolazi strogu proceduru odobrenja i prihvaćanja naslova teme. Temu odobrava Vijeće poslijediplomskih studija, Vijeće fakulteta i Senat sveučilišta u Zagrebu. Procedura traje prosječno šest mjeseci i nakon odobrenja može se pristupiti izradi doktorske disertacije. Ja sam disertaciju intenzivno pisao oko godinu i pol dana. Kada je disertacija dovršena, šalje se mentoru na čitanje i zatim se predaje u tajništvo poslijediplomskih studija. Nakon toga bira se komisija koja čita rad i na kraju se disertacija javno brani pred navedenom komisijom koja donosi odluku je li disertacija obranjena i ima li znanstveni doprinos.

 

Kako ste uspjeli uskladiti obiteljske obaveze, posao i doktorski studij?

Vrlo teško, u početku mi je bilo izrazito naporno i nisam bio siguran hoću li izdržati tempo. Kako bih sve uspio obaviti na vrijeme napravio plan rada koji sam stalno morao prilagođavati. Shvatio sam da moram žrtvovati slobodno vrijeme i iskoristiti svaki slobodan trenutak u danu kako bih na studiju mogao redovito upisivati semestre. Za upis u svaki novi semestar bilo je potrebno izvršiti studentske obaveze i skupiti dovoljan broj ECTS bodova, a to sam mogao na sljedeći način. Preko dana sam čitao knjige i znanstvene članke i radio si bilješke, a navečer sam pisao sve što je bilo potrebno za studij. Radnim danima sam najčešće kretao pisati u 22:00 i završavao u kasnim noćnim satima, a vikendima sam mogao puno više odraditi tijekom cijelog dana. Prije početka rada na studijskim obavezama uvijek sam na kraju radnog dana prvo rješavao poslove vezane uz školu i nastavu, a zatim sam kretao odrađivati zadatke koje smo dobili na doktorskom studiju. Sve obaveze ne bih uspio odraditi bez pomoći supruge koja je preuzela velik dio obiteljskih obaveza kada sam bio na predavanjima u Zagrebu, na znanstvenim skupovima ili u knjižnicama i arhivima. Izazov je bio još veći zato što se u isti trenutak i supruga nalazila na doktorskom studiju, ali je već odradila predavanja i bila je u fazi izrade disertacije. Tako da smo oboje jedno drugome uskakali kada je trebalo i polako vukli oba studija prema kraju.

 

Što je bila vaša tema  vašeg doktorat?

Naslov moje doktorske disertacije je Narodno prosvjećivanje u sjevernoj Hrvatskoj (1945.-1952.). U disertaciji sam obradio proces opismenjavanja stanovništva u poslijeratnoj Jugoslaviji s posebnim osvrtom na sjevernu Hrvatsku i detaljno sam analizirao sve dijelove ovog procesa, sudionike i sve organizacije koje su sudjelovale u ovom procese.

 

Kako dugo ste predavali  u srednjoj školi?

Radio sam dvije školske godine u Tehničkoj školi u Sisku.

 

Koja je razlika u radu s učenicima u osnovnoj školi i s učenicima u srednjoj školi?

Tehnička škola je posebna po tome što učenici samo u prvom i drugom razredu slušaju povijest. U te dvije godine većinu povijesnih sadržaja obrađuje se dosta općenito i ne može se detaljnije zadržati na nekim temama. Zato mi je osnovna puno draža, tu se može na puno zanimljivih načina raditi s učenicima i približiti im znanje koje se obrađuje.

 

Je li vam je zanimljivije raditi u osnovnoj ili srednjoj školi?

Zanimljivije mi je raditi u osnovnoj školi. Povijest i geografija uče se kroz sve četiri godine i puno je zanimljivih sadržaja koje treba približiti učenicima. Puno učenika prvi put se susreće s ovih sadržajima i volim ih potaknuti da postavljaju nova pitanja i da traže odgovore na pitanja iz ovih područja.

 

Koju državu biste željeli  posjetiti?

Volio bih posjetiti Sjedinjene Američke Države i brojne nacionalne parkove (Grand Canyon, Sequioa, Mammuth Cave, Yellowstone, Yosemite…) i sve velike gradove od obale istočne do zapadne obale.

 

Po čemu čete najviše pamtiti putovanje u Izrael?

Puno sam vidio u ovoj zemlji koja je krcata poviješću i ima puno arheoloških nalazišta. U sjećanju su mu ostale velike i važne građevine iz ove zemlje. Sjećam se velikog rimskog akvedukta u Aškelonu, bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu, Zida plača, utvrde Masade u pustinji. Još je jedno mjesto koja sam htio vidjeti i osjetiti u Izraelu, a to je Mrtvo more. Kupanje u ovom slanom jezeru bilo je posebno i nevjerojatno iskustvo zbog gustoće vode u kojoj se ne može potonuti. Moguće je samo plutati na površini.

 

Razmišljate li o znanstvenoj karijeri na nekom fakultetu ili znanstvenom institutu?

Zasad još ne, zadovoljan sam s radnim mjestom na kojem radim i ne bih volio svaki dan putovati u Zagreb ili neki drugi grad. Ostvario sam svoj cilj i postigao akademski stupanj koji sam htio i u ovom trenutku odlučio sam malo usporiti i stati na loptu! Jednog dana ako bi se otvorilo radno mjesto za područje koje mene zanima možda bih razmislio. Želja mi je nastaviti pisati znanstvene radove i istražiti još neka područja iz vremena koje sam obrađivao u disertaciji.

 

                                                                          Intervju vodili učenici članovi literarno-novinarske grupe