19 studeni
2020.
Novosti iz škole Omiljeni učitelj i uspješni pčelar

Omiljeni učitelj i uspješni pčelar

Intervju s učiteljem Milanom Kosom

 

Učitelj Milan Kos u našoj školi predaje  Tehničku kulturu. Uz predmet Tehnička kultura godinama učitelj Kos vodi izvannastavne grupe aktivnosti modelarstva, robotike i „Sigurno u prometu“. Njegovi  učenici postižu odlične rezultate na školskim, županijskim i  državnim natjecanjima.  Uz to u slobodno vrijeme jako uspješno se bavi pčelarstvom dobivajući zlatna priznanja na ocjenjivanjima meda u Hrvatskoj i inozemstvu.

 

Kada ste se počeli baviti pčelarstvom i što vas je potaknulo na to?

Pčelarstvom sam se počeo baviti prije deset godina. Često sam se družio sa jednim pčelarom – prijateljem i kolegom sa posla, učiteljem naše škole u mirovini  Josipom Kosnicom. I  uvijek je, barem malo, bila priča o  stanju  na njegovom pčelinjaku i kako to biva i vi se nađete u toj priči. Započeo sam sa pčelarstvom u Koriji, mjestu gdje sam odrastao i živio do svoje devetnaeste godine.

 

Gdje imate pčelinjak i koliko imate košnica ?

Četiri godine imao sam pčelinjak u Koriji, ali zbog poljoprivrednih kultura u mom okruženju (duhan), bio sam primoran naći novu lokaciju. Od 2014. godine pčelinjak mi je stacioniran u Kostanjevcu (selu u blizini Garešnice). Broj košnica varira, zavisno od godišnjeg doba i stanja u košnicama, a kreće se oko 90 košnica.

 

Koliko godišnje proizvedete litara meda?

Proizvodnja meda jako varira od godine do godine. Stariji pčelari (po radnom stažu) kažu da je u prosjeku svaka sedma godina vrhunski dobra, ali meni se do sada to nije dogodilo. No, svaka godina je priča za sebe. Čovjek na vremenske uvjete tijekom godine  ne može utjecati, dok na prirodu ima sve veći utjecaj, ponekad , nažalost i štetan.

 

Proizvodite li još neke proizvode osim meda?

Glavni pčelinji proizvod mi je med, a osim meda započeo sam i sa sakupljanjem propolisa.

 

Sudjelujete li na pčelarskim sajmovima i ocjenjivanjima meda?

Na sajmovima do sada nisam sudjelovao  jer svu proizvedenu količinu meda bez poteškoća uspijem prodati na kućnom pragu. Iduća pčelarska godina je novi izazov (pretpostavka bolji)  i postoji mogućnost da se i tu uključim. Gotovo redovno šaljem med na ocjenjivanje meda (na Hrvatska  i međunarodna).  Dobio sam veći broj su  zlatnih, srebrnih i brončanih priznanja za kvalitetu svog meda.

 

Koliko sati  tjedno provodite  na pčelinjaku?

Na pčelinjaku pčelar uvijek ima nekih aktivnosti kao npr. proljetni pregled košnica, proljetna stimulativna prihrana pčela, dodavanje satnih osnova, dodavanje nastavaka, oduzimanje nastavaka sa medom, vrcanje meda, skladištenje meda i prodaja meda. Pored gore navedenog, vrlo je bitno kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja legla i pčela, zatim je tu neizostavno vječita borba sa varoom, stršljenima, osama itd. Na pčelinjaku sam redovno svake subote, a od proljeća do jeseni i puno, puno  češće.

 

Kako izgleda vaš radni dan kada ste na pčelinjaku?

Ako se otvaraju košnice, prvo se pripremi dimilica (za blago dimljenje pčela, kako bi dan preživio sa što manje uboda), dezinfekcija alata plamenom ( pčelarski nož i ostalo),  te lagano od košnice do košnice i tako dok ne padne mrak. Radni dani imaju dosta sličnosti, ali nema dana da se ne pojavi neka neočekivana situacija na pčelinjaku.

 

Koliko puta godišnje vrcate med i tko vam pomaže u tom poslu?

Vrcam (zavisno od godine do godine) dva do tri puta godišnje i to:
-cvjetni med (proljetni) koji se vadi iz košnica pred cvatnju bagrema( vrca se početkom maja),

-bagremov med vrca se početkom lipnja,

-livadni med (ako ga ima viška za pčelara) vrcam početkom kolovoza.

Sve poslove obavlja zajednički moja obitelj, koju čine supruga, sin i ja.  Ali moram napomenuti da ovo dijeljenje posla  ne ide na jednake dijelove, ali ne žalim se (šala). Kod obimnijih poslova uključimo i užu familiju.

 

Što vas najviše veseli od poslova vezanih uz pčele?

Ako ste odani poslu kojim se bavite, u svakoj aktivnosti nađete zadovoljstvo. Tako i mene veseli dobro prezimljavanje pčelinjih zajednica, dobar proljetni razvoj pčela, vremenski uvjeti koji pogoduju medenju, količina meda…Također,  neskromno bi bilo reći da me i prodaja meda ne veseli. Veseli me uspješna borba protiv varoe. Dakle, svi  navedeni segmenti proizvodnog procesa čine lanac zadovoljstva (ako koja karika ne popusti).

 

Što čini opremljenog pčelara?

 Da bi se počeli baviti pčelarstvom potrebna je i određena pčelarska oprema, koja i nije jeftina. Nabrojio bi: pčelarska odijela, pčelarski kombinezoni, pčelarski kape, rukavice,  dimilica, pčelarski nož, vrcaljka za med, topionik voska, pomagala za bušenje i  užičavanje  okvira, i  podosta toga još.

 

Ima li potrebe prihranjivati pčele i čime? 

Postoji potreba za poticajno prihranjivanje (u proljeće i u bespašnim periodima) sa šećernim sirupom ili sa šećernim pogačama. Isto tako postoji potreba za dopunom hrane za zimu u obliku gustog šećernog sirupa (to se obavlja nakon zadnjeg vrcanja).

 

Pomaže li vam vaš hobi u učiteljskom poslu? Kako i na koji način? 

U pčelarskom poslu puno toga mora se napraviti i pripremiti na vrijeme, nema kašnjenja ni u jednom segmentu, naročito u burnom proljetnom razvoju pčela, pravovremenim tretmanima protiv varoe, itd. Takva odgovornost ne stvara mi neki teret jer i učiteljski posao je vrlo odgovoran, gdje se isto tako sve obaveze moraju na vrijeme obaviti.

 

Planirate li povećati broj košnica?

Ne, zapravo planiram smanjiti barem za trećinu jer na ovaj broj košnica puno je posla, i ako ga hoćete napraviti dobro, to traži i puno uloženog truda.

 

Što bi željeli unaprijediti vezano s radom pčela?

Želja ima, da se ne varamo. Planiram urediti i registrirati vrcaonu kako bi mogao izaći na tržište s medom (a ne samo prodaja na kućnom pragu), pripomoći poboljšanju pčelinjih paša pčelama na način da sijem medonosno bilje (esparzeta, facelija) ili se  pokušati ozbiljnije oprobati kao seleći pčelar.

 

Što bi ste poručili na kraju čitateljima ovog intervjua i svima onima koji razmišljaju o tome da se bave pčelarstvom?

 Imajući u vidu da pčele imaju vrlo veliki udio u oprašivanju bilja, a to je preduvjet za stvaranje ploda odnosno sjemenke i samim time osiguravanje potomstva dotičnih biljaka, bilo bi dobro razmisliti u kakvom stanju ćemo ostaviti naš prirodni okoliš mlađim pokoljenjima, obzirom na sve veći problem nestajanja i ugibanja pčela.

Podsjetit ću na onu izjavu znanstvenika Alberta Einsteina: „ Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života“. Obzirom za izuzetno veliki utjecaj aktivnosti pčela na prirodu, razmišljam kako i na koji način potaknuti mlade da se više uključe u ovu  ne baš visoko profitabilnu djelatnost, koja u određenom periodu godine iziskuje dosta angažiranja. Možda bi prve korake interesa za pčelarstvo mogli naći već i u osnovnoj školi…